Bačurin uspješno zaključio Memorijal Danijel Kalanj, nove profi pobjede za braću Pavčec

U Gradskoj sportskoj dvorani održan je još jedan Memorijalni turnir Danijel Kalanj, u spomen na prerano i tragično preminulog goričkog boksača...

Publika je ponovno mogla uživati u brojnim boksačkim okršajima, a vrhunac večeri bili su nastupi braće Pavčec, Petra Lovre, iz Velike Mlake te našeg Ivice Bačurina, sada već prave legende hrvatskog boksa.

Bačurin je svladao iskusnog Dražena Janjanina, a nove pobjede su u svojim profesionalnim nastupima upisali i Lovro i Petar Pavčec, protiv Alekse Kesića i Vanje Dumitrova.

Starijem bratu Petru, koji ima tek 21 godinu, ovo je bila peta profesionalna pobjeda u petom nastupu, dok je 18-godišnji Lovro slavio u svojoj četvrtoj profi borbi.

Bačurinu je hrvatski rekorder po broju profesionalnih nastupa, a ovo mu je bila 52. borba, od čega je 37. puta slavljenički napuštao ring.

Uz još nekoliko zanimljivih okršaja, uspješan nastup imao je i Bruno Knjezević, česti gost boksačkih priredbi u našem gradu.

Danijel Kalanj Bucko nas je napustio u 25 godini, kao nacionalni prvak u teškoj kategoriji i hrvatski reprezentativac...

Rođen 26. studenog 1970. godine u njemačkom gradiću Olpe, gdje su mu roditelji radili. Već od malena zavolio je borilačke sportove, a prvi treninzi bili su mu na tavanu obiteljske kuće u Novom Čiču, gdje bi satima mlatio po improviziranim vrećama.

U početku bila je dvojba karate ili boks, ali uz nagovor Vlade Božića i pomoć Mirka Račića iz Donjeg Podotocja, s kojim je počeo trenirati u njegovoj garaži i gdje je dobio prve rukavice i masku, prevagnuo je boks i 1993. godine započeli su prvi pravi treninzi. Prvi klub za koji je bio registriran bio je boksački klub 'Kralj Tomislav' iz Zagreba. Težina od oko 80 kilograma odredila je polutešku kategoriju, a u službenim dokumentima piše da je prvi meč imao 17. veljače 1994. godine. Kasnije je promijenio klub te je pristupio zagrebačkom boksačkom klubu 'Leonardo', pod vodstvom Leonarda Pjetraja, a trener i menadžer bio mu je Željko Golub.

U međuvremenu je dobio na kilaži i formirao pravu boksačku figuru pa je s 91 kilogramom prešao u tešku kategoriju.

Od samog početka karijere Danijel se iskazao kao pravi profesionalac. Nije bilo lako svakodnevno i po dva puta dnevno putovati na trening u Zagreb, a do Miroševca kraj Dubrave morao je proći gotovo cijeli grad.

U prvoj godini imao je 12 mečeva, a od toga dva međunarodna. Samo dva puta je poražen. Iste godine već su zaredali uspjesi. Kalanj osvaja prvo mjesto na Kupu Hrvatske, a na prvenstvu Zagreba je drugi.

Početkom 1995. godine, točnije 22 siječnja, sudjeluje na 'Drugom zlatnom grbu' u Slovenskoj Bistrici. Kao najborbeniji boksač dobio je priznanje i pehar. Svi sudionici turnira znali su da je rođena nova zvijezda hrvatskog boksa, a to je potvrđeno mjesec dana kasnije u Puli, gdje Danijel Kalanj - Bucko postaje prvak Hrvatske u boksu u teškoj kategoriji!

Senzacionalni uspjeh donosi mu kockasti dres reprezentacije. Od 9. do 12. ožujka 1995. godine boksa na međunarodnom Grand Prix turniru u češkom gradu Usti na Labi. Osvaja treće mjesto i brončanu medalju.

Danijel je stradao 2. travnja 1995. godine u velikogoričkom disko klubu Srce, nesretnim slučajem pogodio ga je metak, nakon jednog incidenta s kojim nije imao neposredne veze...

Te noći vratio se je s internacionalnog turnira kojeg je boksao u Veneciji. U Italiji je kao reprezentativac branio boje hrvatske. Odmah nakon povratka s puta ostavio je sportsku opremu kod kuće i produžio s prijateljima u Srce. Sudbina je htjela da nije pozdravio ni roditelje koji su spavali. Tragedija je zaustavila mladi život i boksača pred kojim je bila karijera. Za nešto više od godinu dana Bucko se probio među boksačke zvijezde, a u svibnju 1995. godine trebao je sudjelovati na Svjetskom prvenstvu u Berlinu, navodi se na stranici BK Danijel Kalanj iz Španskog, gdje su boksali i naši šampioni Stjepan Božić i Ivana Habazin.

Već iste godine kad je stradao, na Dan državnosti 30. svibnja, NK Dinamo Hidrel organizirao je memorijalni turnir u malom nogometu. Dvije godine kasnije i novonastali boksački klub Velika Gorica započeo je s memorijalnim turnirom u spomen na Danijela Kalanja - Bucka.

Osim boksom, Danijel nas je zadužio i u Domovinskom ratu, kojem je sudionik od listopada 1991. godine. Prije toga bio je pripadnik Narodne zaštite i u pričuvnom sastavu policije. Borio se je u Nijemcima i u Donjem Novom Selu kod proboja prema Vukovaru. Nakon pada Vukovara nakratko je član 153. brigade iz koje odlazi u vojnu policiju u sastav 67. bojne. Bio je i član antiterorističke jedinice i sudjelovao u borbama na Maslenici. Nositelj je Spomenice Domovinskog rata 1990 - 1992 i Spomenice 67. bojne.