Jurica Pršir - još jedan turopoljski nogometni dragulj: Mislim da će doći i moje vrijeme!

Turopoljski kraj dao je puno sjajnih nogometaša, a na pravom putu da postane jedan od njih je i mladi 21-godišnji veznjak Gorice Jurica Pršir, koji je proteklog tjedna upisao i svoja prva dva nastupa za hrvatsku U-21 nogometnu reprezentaciju.

I baš to reprezentativno okruženje nije mu strano, prošao je sve selekcije naše izabrane vrste, u nekima je bio i kapetan, a sada je napravio dodatni iskorak...

Mladi Vatreni su krenuli u novi kvalifikacijski ciklus, a Pršir je upisao nastupe i u slavlju protiv Azerbajdžana u Velikoj Gorici, ali i u onom na gostovanju u Finskoj.

"Sigurno je kako sam jako sretan zbog ovog poziva u reprezentaciju. Prošao sam sve selekcije i sada je ovo prvi puta da sam s U-21 reprezentacijom. Mislim, to je to zadnji korak prije A reprezentacije, ponosan sam i sretan," rekao nam je Pršir u razgovoru.

"Većinu ekipe znam. To je sada 2000. godište najstarija generacija, većina nas je rođena tada. Igrao sam s dečkima prije. Ima par mlađih koji su tu s nama, dobro su se svi prilagodili zahtjevima izbornika..."

"Dobra smo svi škvadra," dodao je veznjak turopoljskog prvoligaša i mlade reprezentacije Hrvatske

Juri je tata iz Odranskog Obreža, mama je iz Mičevca i odlično se uklopio u priču o 'domaćim dečkima' u Gorici. Puno će naučiti od Matije Dvornekovića, svoje mjesto pod goričkim suncem traži i Martin Šroler, a Krešimir Krizmanić pravi je primjer kako se iz sezone u sezonu može napredovati, sve do početne postave i Gorice i mlade reprezentacije.

Sličan put kao i on prošao je i njegov prijatelj Dario Špikić, trenutno nogometaš Dinama...

"Mislim da sam ima četiri, pet godina kad sam počeo 'trenirati' u Obrežu s dečkima starijim od sebe pet, šest godina. Svi smo tamo 'naši', tata me pustio da idem na te 'treninge', iako nisam bio službeno registriran. Već sa sedam godina otišao sam u NK Zagreb, tamo mi je trener bio Drago Rukljač, legenda i Zagreba i Hajduka...

"Bio sam tamo pet godina, a tada je Zagreb bio fenomenalan za mlade igrače. Puno nogometaša je iz te škole nogometne otišlo kasnije i u Dinama, a došlo i do reprezentacije. Zagrebello je jedan do najboljih kampova u Hrvatskoj, sad je to nažalost tamo gdje je..."

"Imao sam stalno pozive iz Dinama, ali nisam tada htio odmah i pod svaku cijenu otići, jer mi je super bilo u Zagrebu. Uvijek smo im dobro parirali, nije mi se žurilo, a na trening sam stizao 15 minuta autobusom od doma," opisao je neke svoje nogometne početke.

Na kraju, poziv iz Maksimirske 128 nije se mogao dugo propuštati...

"Ipak, s 13 godina sam se odlučio za Dinamo. Ipak je to neka druga razina. Treneri su mi bili i Prelec i Klafurić, pa Tomislav Rukavina..."

"Naučio sam od svakog trenera ponešto i bilo mi je to lijepo i dobro iskustvo. pet godina sam bio u Dinamu, do 2018. godine, Završio mi je tada ugovor, dobio sam ponudu Hajduka, činilo mi se to tada kao bolja opcija."

"Špika i ja smo bili skupa na predstavljanju..."

Zdravstveni problemi usporili su njegov razvoj

"Nažalost, čim sam došao dobio sam mononukleozu i ta bolest me malo zaustavila. Četiri, pet mjeseci sam bio totalno van pogona, doma u Obrežu. To je stvarno bolest nakon koje se nije lako vratiti na ono što si bio prije. Sigurno mi je trebalo još pola godine da dođem u formu, a nekoliko mjeseci uopće nisam mogao izdržati cijelu utakmicu," iskreno je priznao.

"Nakon tih šest mjeseci mi je bilo lakše, ali tada se pojavila korona..."

U Hajduku priliku nije dočekao!

"Zadnjih nekoliko mjeseci u Hajduku sam bio priključen prvoj ekipi, ali nažalost nisam dobio niti minute.!

Stigao je tada poziv iz Gorice...

"Imao sam još godinu dana ugovor s Hajdukom i baš sam htio doći u Goricu, htio sam se vratiti doma. Gorica je organiziran, odličan klub. Nisam ovdje niti punih godinu dana, a osjećam se kao da sam tu već pet godina, iskreno. Ekipa me prihvatila odlično i nemam nikakvih zamjerki."

"Tu sam, lijpo mi je. Htio bih više igrati, to je želja svakom nogometašu, ali mislim da će doći i to moje vrijeme."

Zahvalio je i obitelji na podršci, a uz njega su i 'Prširi' iz Odranskog Obreža

"Imam tri starije sestre, ja sam najmlađi u obitelji i one 'paze' na mene."

"U Obrežu ima ulica 'Prširi' i skoro svi koji su tamo su Prširi. Ima nas puno, puno nas se bavi nogometom, ima i cura koje igraju..."

Na otvaranju nove sezone upisao je pet nastupa za Goricu u sedam prvenstvenih kola. Protiv Hajduka i Dinama bio je i u početnoj postavi...

Ekipa Krunoslava Rendulića je trenutno na petoj poziciji s 12 bodova, jednim manje od 'velike četvorke', s tim da Rijeka i Dinamo imaju i jednu odigranu utakmicu manje. 

"Mislim da nam je trebalo malo vremena da se posložimo, novi je trener, stiglo je još mladih igrača."

"Sezonu smo otvorili porazom na Rujevici, iako smo stvarno igrali dobro, možda i jedna od boljih koju smo odigrali. Nismo uspjeli uzeti bodove..."

"Izgubili smo još od Hajduka i Dinama, a sve ostalo su pobjede. Mislim da smo dobro startali, ali sam uvjeren i kako ćemo se kroz sezonu još dizati. Treba malo vremena da se svi uigramo i prilagodimo na svoje uloge," naglasio je Pršir pa pojasnio svoje mjesto u momčadi:

"Mislim da je i meni sezona počela OK. Naravno, već sam rekao kako bih htio više minuta, još neke utakmice da krenem od početka. Mislim kako sam korektno odigrao, ali treba mi neki kontinuitet, da dobijem na samopouzdanju. Nije realno da u jednoj utakmici pokažem svoj maksimum," izuzetno zrelo govori ovaj 21-godišnjak.

"Nisam ja još Nindža, naš Dvorneković, koji čim uđe s klupe odmah nešto napravi," osvrnuo se s velikim osmjehom na licu i na nastupe Matije Dvornekovića, koji je u nekoliko utakmica ove sezone već pokazao kako je pravi vođa ove momčadi i kako se može podrediti ekipi, ući s klupe i donijeti pobjede Gorici.

Tijekom dosadašnje karijere više vremena provodio je bliže suparničkim vratima, no, sada se od njega očekuju da odradi i ulogu defenzivnog veznjaka.

"Nikad prije Gorice nisam igrao tu 'šesticu', stvarno sam uvijek bio ta 'osmica' ili 'desetka', gdje sam god bio. I u reprezentaciji i u klubovima. Sad me više vidi na toj defenzivnijoj poziciji i naravno kako ću se prilagoditi. Mogu ja to odigrati, ali jača strana mi je ofenziva, znam to i sam. No, treneri odlučuju, prilagodit ću se koliko god mogu i to je to."

Nadamo se kako ćemo Juricu još nekoliko sezona gledati u dresu našeg turopoljskog prvoligaša, ali id a će biti nositelj igre neke nove Gorice, koja će napraviti i toliko željeni europski iskorak.

"Ne volim razmišljati predaleko u budućnosti, volim ići korak po korak. Vidim se sada ovdje u Gorici, želim se tu nametnuti i dokazati, kako mogu igrati u prvih 11 i samo želim uhvatiti taj kontinuitet utakmica, pet, šest u nizu pa ćemo vidjeti što će biti. Idemo polako i strpljivo dalje," zaključio je za kraj razgovora na velikogoričkom Gradskom stadionu.