°C 5

Rafael Hubak nastavio obiteljsku stočarsku tradiciju: "Naš trud je prepoznat, osjećaj je to koji ne bih mijenjao ni za što na svijetu"

17.03.2025.

Redakcija

Stočarstvo je u Hrvatskoj iz godine u godinu na "niskim granama", sve više stočara zatvara farme, proizvodnja im je, kažu, neisplativa zbog niza problema, visokih cijena hrane te niskih otkupnih cijena. Neki su spas pronašli u preradi mlijeka, no obitelj Hubak iz Okešinca u Općini Križ nastavlja stočarsku proizvodnju.

 

Nakon djeda i oca, 28 – godišnji Rafael Hubak preuzeo je OPG sa 120 muznih krava, a ukupno 300 grla stoke pretežno simentalske pasmine s podmlatkom. Rafaelov djed je 60 – ih godina prošlog stoljeća počeo proizvoditi i sakupljati mlijeko po selima, što su nastavili njegovi roditelji. Nakon završetka Poljoprivredne srednje škole, Rafael je odlučio nastaviti obiteljski posao, proizvodnju mlijeka i tov junadi.

-Još od malih nogu, uz djeda i oca, puno sam vremena provodio na farmi i pomagao koliko sam mogao u tom trenutku, s obzirom na svoje godine. Još davnih godina moj djed je započeo ovaj posao te nakon njega nastavio moj otac, logičan slijed nastavlja se sa mnom. No, bez obzira na zaradu, mislim da je potrebna ljubav prema životinjama, ali prvenstveno prema obitelji za nastaviti ovakvu vrstu tradicije – iskreno odgovara Rafale na pitanje kako je odlučio nastaviti baviti se stočarstvom, jednom od najtežih poljoprivrednih grana.

Na dan proizvedu oko 3000 litara mlijeka, što na kraju godine iznosi oko 1100000 litara. Otkupna cijena, kaže, ovisi o kvaliteti mlijeka, a kreće se od 50-53 eurocenti, a cijela količina proizvedenog mlijeka predaje se mljekari. Osim muznih krava, Rafaelova obitelj bavi se i tovom junadi.

-Sva junad proizvedena je na našoj farmi. Junad iz tova plasiramo na domaće tržište, a dio junica za rasplod prodajemo za daljnju proizvodnju – navodi Rafael.

Na 170 hektara površine obitelj Hubak proizvodi i hranu za svoju stoku. Zaokružen je to proizvodni ciklus. Posla je puno, no uz dobru organizaciju i podršku, sve se stigne.

-Uz moju obitelj, na farmi rade još tri zaposlenika. Posla je zaista puno, ali sve se stiže ako se dobro rasporedimo u svakodnevnim zadacima – iskren je Rafael.

A da bi bili konkurentniji i opstali na tržištu, pomaže i resorno Ministarstvo i Zagrebačka županija na čije se natječaje Hubakovi i javljaju.

-Javljamo se na sve natječaje za koje imamo uvjete. Papirologija uzima dosta vremena u poslu što smatram problemom, ali kao za sve ostalo i za to se mora naći vremena. Taj dio posla najčešće na sebe preuzima moja majka koja se trudi sve imati pod kontrolom – priznaje Rafael i dodaje da su prošle godine izgradili jedan trend silos za koji su dobili podršku Zagrebačke županije, a 2023. godine napravili su skladište za slamu i sijeno, za što su također dobili subvenciju Zagrebačke županije.

Ponos na svoga sina ne krije otac Ivan.

-Prvo sam napravio zidanu farmu 2004. godine, koja je sada prazna. Radio sam tada u jednoj privatnoj firmi, dao sam otkaz i supruga i ja smo krenuli od nule. Roditelji su nam ostavili 6 krava i nešto malo strojeva, ostalo smo sami. Digli smo kredit i krenuli smo se baviti samo time. Nakon 20 godina mogu reći da smo sve ovo sagradili na kredit i uz subvencije – ističe Ivan Hubak.

Da se radi i trud isplate pokazuju priznanja i nagrade, a Rafael Hubak je dobitnik nagrade Mljekarskog lista za najperspektivnijeg mladog proizvođača mlijeka u 2024. godini.

-Ne smatram ovu nagradu osobnom već nagradom cijele moje obitelji. Prvenstveno ova nagrada je svima velik poticaj za daljnji razvoj farme i unapređenje – skroman je Rafael.

Život na farmi svakodnevno počinje ranom zorom, tako je i u Okešincu.

-Dan započinje vrlo rano, već u 6 sati kreće jutarnja mužnja. Svi jutarnji poslovi obave se do 10 sati. U 17 sati kreće popodnevna mužnja, a u 21 završavamo s dnevnim obavezama. U danima kad boravimo u poljima dan se često produži u noć kako bismo stigli sve odraditi – priznaje Rafael kojemu veliku podršku pruža supruga.

-Supruga Eleonora veterinarske je struke što je pridonijelo boljem razvitku naše farme. Podržava me i sudjeluje u svemu od prvog dana na čemu sam joj iznimno zahvalan. S nama na farmi često borave i naše kćeri, Vita i Iva, koje već pokazuju ljubav prema poljoprivredi.

Briga o životinjama iziskuje puno odricanja poput nepostojanja klasičnog godišnjeg odmora. Ipak, ova mlada obitelj uspije ponekad "pobjeći" s farme nekoliko dana.

-Budući da smo si međusobna podrška u svemu i da uskačemo jedni drugima kad zatreba, uspijemo otići na kreće odmore. Tada onaj dio obitelji koji ostaje na farmi malo “potegne” i opet sve funkcionira – opisuje nam organizaciju Rafael.

Upravo je organizacija i podrška bitna u ovome poslu, navodi Rafael.

-Puno je stvari na koje treba paziti u ovom poslu jer jedno ovisi o drugome. Bitno je dobro balansirati između ulaznih troškova i kvalitete mlijeka. Na našem OPG-u trudimo se održati postojeću kvalitetu te ju podići još više dok s druge strane pazimo da nam troškovi nisu preveliki. Kako bi sve dobro funkcioniralo u našem poslu često se savjetujemo s agronomima koji balansiraju obroke za naše stado.

Činjenice pokazuju da se sve manje mladih odlučuje ostati na selu i nastaviti proizvodnju. Rafael sa svojom obitelji nastavlja se baviti stočarstvom, što je za svaku pohvalu. Ima i poruku za mlade koji se dvoume oko odlaska ili ostanka na imanju.

-Teško je nekoga potaknuti na takav način života. Kao i prema svakom poslu potrebna je ljubav. Daleko od toga da zarada nije bitna jer tko bi se nečime bavio, a da od toga nema koristi? Ali prvenstveno je to ljubav, koja se u mojem slučaju razvila još u djetinjstvu. Budući da stočarstvo iziskuje prisutnost od 24 sata na dan, mladi se možda boje preuzeti takvu odgovornost na sebe. No, mogu reći da je uz podršku obitelji sve lakše. Lijepo je vidjeti kad se obiteljska tradicija nastavlja i mislim da bi mladi koji se dvoume oko odlaska ili ostanka trebali izabrati ostanak. Možda nam se u nekim trenucima čini da nitko ne vidi naš trud i rad, no onda odjednom dobijemo potvrdu da je upravo to prepoznato. Osjećaj je to koji ne bih mijenjao ni za što na svijetu – poručio je Rafael Hubak.

 

 (Razgovarala: Mirjam Petretić Coha)

(Proizvedeno u suradnji sa Zagrebačkom županijom)