Povodom Međunarodnog dana sestrinstva patronažne sestre poručile: Vratite nam terenski dodatak

Međunarodni je dan sestrinstva koji se diljem svijeta obilježava 12. svibnja na datum rođenja Florence Nightingale, medicinske sestre koja se istaknula svojim radom i brigom za ranjenike u Krimskom ratu. Potaknuta svojim iskustvima iz rata, ali i sviješću o važnosti pružanja pomoći ranjenicima te nužnoj edukaciji zdravstvenih djelatnika, osnovala je sestrinsku školu u bolnici St. Thomas u Londonu i time utemeljila moderno sestrinstvo.

Tim smo povodom razgovarali s dvije medicinske, patronažne sestre koje rade u Domu zdravlja Zagrebačke županije – Božanom Bošnjak i Zlatom Karas.

-Imam 30 godina iskustva u struci, moj početak radnog staža bio je u Klinici za traumatologiju u Draškovićevoj. Bila sam medicinska sestra puna entuzijazma nakon završene više škole sa željom da budem sestra koja će biti dostupna pacijentu. Moj prvi posao je bio na moj zahtjev u jedinici intenzivnog liječenja Klinike za traumatologiju gdje sam provela deset godina predivnog iskustva – počinje svoju priču magistra sestrinstva Božana Bošnjak.

U tim mlađim danima kada sestra nema iskustva ni obitelj može biti dostupna za svaki poziv, raspoložena za smjenski rad.
-Puno se puta dogodilo da su moje smjene trajale i 24 sata, puno puta sam produžila iz cjelodnevne smjene u noćnu smjenu- navodi Bošnjak.

Međutim, osnivanjem vlastite obitelji dolaze i nove obaveze.
-Medicinska sestra je i žena, majka i meni je obitelj uvijek na prvom mjestu iako jako volim svoje zanimanje. Međutim, kada imate djecu i supruga koji je terenski radnik onda morate razmišljati o budućnosti svoje obitelji – ističe sestra Božana.

Nakon deset godina staža u jedinici intenzivnog liječenja sestra Božana postala je patronažna sestra u Domu zdravlja Zagrebačke županije.

To je jedan divan posao priznaje nam.
-Djelokrug rada je ulazak u kuće, na prvo mjesto mladim majkama po otpustu iz bolnica, uplašenim, u potrazi za savjetom i sugestijom. Obožavam ovaj posao. Uz mame i bebe obilazim i kronične bolesnike.

Patronažne sestre su veza između liječnika i pacijenata.
-Kući dolaze bolesnici s tisuću drenova, tisuću rana, često izgubljeni. Obitelj bude uplašena, tada dolazimo mi, sestre s velikim i za nas minimalnim izvedenim zahvatima njima olakšamo takve životne situacije.
Počašćene smo što ovo radimo, navode sestre.
-U međuvremenu sam išla na dodatne edukacije, išla sam na magisterij sestrinstva. Ponekad budemo tužne jer puno puta naše znanje, naš trud i naše kvalifikacije nisu prepoznati od onih od kojih bi trebali biti.

Bez obzira na to, sigurna sam da ću ostati do kraja radnog vijeka medicinska sestra jer to je moja ljubav.
-Ne gledam na platnu listu kada odrađujem svoj posao, međutim kada ste u potrebi i kada imate troje djece koji se školuju i kada s svojom plaćom dobro trebate razmisliti možete li sve to onda čak i entuzijazam padne – navodi sestra Božana.

-Nisam sigurna da je Međunarodni dan sestrinstva prepoznat, da smo mi medicinske sestre prepoznate kao važne karike u društvu. Nadam se da će se u budućnosti to prepoznati i bolje platiti. Uz to što radimo da bismo zaradili, dajemo puno i sebe u ovaj posao – ističe sestra Zlata Karas.

Izazova u poslu ima puno.
-Na početku karijere smo puni životne energije, znanja. Međutim, nakon godina staža vide se nedostaci sustava, motiviranost mladih generacija pada. Mladi gledaju uglavnom samo na financije, samo da su dobro plaćeni. Većina kolegica iz naše struke ni ne krene raditi kao medicinska sestra. Mlade kolegice nema tko više učiti. Za prenijeti znanje mladim ljudima potrebno je iskustvo rada u struci – navodi sestra Karas.
Medicinske sestre poslodavcu su na raspolaganju 24 sata dnevno. Često ih zovu za vrijeme godišnjeg odmora da se vrate na posao.

Patronažne sestre ističu veliku nepravdu koja im je učinjena.
-Mi smo patronažne medicinske sestre i ukinut nam je terenski dodatak. Mi smo većinom na terenu i učinjena nam je nepravda. Same smo na terenu s pacijentima bez liječnika i same donosimo sve odluke i to je velika odgovornost- ističe sestra Karas.

Nadamo se da dolaze bolja vremena za mlađe kolegice, za mlađe generacije – zaključile su medicinske sestre.

 (Proizvedeno u suradnji sa Zagrebačkom županijom)