Žumberački uskoci na Krvavom kamenu

Čelništvo udruge Žumberački uskoci posjetilo je Krvavi kamen na Gorjancima za koji se veže više priča ili legendi. Žumberačkim uskocima svako je najznačajnija priča iz 1687. kad su uskočki vojskovođa Hranilović i njegovi žumberački uskoci potukli tursku vojsku. 

-Lokalitet Krvavi kamen lijepo je označen i s informacijskom pločom i putokazom od slovenske strane iz Šentrneja, Vrpolja, Cerovog Luga i cesta jako dobra, no na žalost s naše hrvatske strane sve je obrnuto. Lijepi dan učinio je ovaj izlet još ljepšim, a također smo obišli i lokalitet Miklauž (s crkvom i planinarskim domom) koji je udaljen 15 minuta pješice. Do Svete Gere ima oko 45 minuta pješice-ispričali su iz Udruge Žumberački uskoci te podsjetili na četiri legende koje se vežu za Krvavi kamen, a koje vam u nastavku ovog teksta i prenosimo.

Na livadi između planinarskog doma na Gospodičini i Miklavža (nekoć planinarsko sklonište na gostionici Hudoklina i crkvice iz 16. stoljeća), a 45 minuta od vrha Svete Gere, preko zaštićene šume Pragost, stoji usamljena stijena – oveći kamen piramidalnog oblika, visok oko 1 metar. Taj predio Gorjanaca na nadmorskoj visini od 927 m, okružen šumom, raskrižjem puteva i planinarskih staza, već desetljećima se naziva Krvavi kamen.

Četiri legende o Krvavom kamenu

Hrvatski povjesničar Ivan Kukuljević Sakcinski spominje legendu Krvavi kamen u spisu iz 1863. Godine, a zabilježena je i 1860. u Arhivu za povijest južnih Slavena (svezak VIII., stranica 18.). U Gajevoj „Danici Ilirskoj“, 1838., br. 27 i 28, navodi se Krvavi kamen kao narodna pripovijest i 1650. godine. Jovan Hranilović također je u svojim „Žumberačkim elegijama“ opisao Krvavi kamen, i to u stihovima. U slovenskoj literaturi opisane su legende o Krvavom kamenu u pričama Janeza Trdine („Bajke in povesti o Gorjancih“ , „Doljenski zbornik“ ( Novo mesto, 1977.)). Tako su nastale četiri različite varijante legende o Krvavom kamenu, a legenda glasi ovako:

Prva varijanta priča da se skupina od 500 Turaka, nakon izguljene bitke kod Beča 1687. godine, povlačila se preko Gorjanaca. Pod vodstvom žumberačkog kapetana Petra Hranilovića uskoci dočekaše Turke na jednom šumskom proplanku i u ljutom boju sve ih pobiše. U znak pobjede uskoci uklesaše u jedan kamen godinu 1687. koja se još i danas vidi.

Druga varijanta priča kako su Turci na svom ratnom pohodu prema Beču, godine 1687., na kamenu podno vrha Svete Gere sjekli glave svojim izdajnicima koji su pobjegli uskocima. Zbog toga se još i danas vide crvene mrlje na kamenu.

Granica će biti gdje se dva momka sastanu

Treća varijanta kaže kako bi prestale dugotrajne svađe seljana za graničnu crtu između sjeverne (gorjanske) i južne (žumberačke) strane gorja, seljaci odluče u ranu zoru, kad prvi pijetao zakukuriče, krenu dva momka, svaki sa svoje strane, jedan prema drugome. Tamo gdje se sastanu bit će granica. Momak koji je bio malo brži ponudi svom takmacu da će mu prepustiti onoliko puta koliko će ga ovaj moći nositi na leđima. Kod ovećeg kamena momak koji je nosio takmaca iznenada se sruši mrtav. Nastane opet svađa među seljanima. Nakon nekog vremena ipak sklope mir. U spomen ponovnog prijateljstva kod jednog kamena na Gorjancima žive zakopaše jednog momka iz južne i jednu djevojku sa sjeverne strane. Otada se taj kamen naziva Krvavi kamen.

Četvrta verzija pak kaže da nakon ljutih i krvavih obračuna između žumberačkih uskoka i Kranjaca radi ispaše košanica podno Svete Gere, dogovore se da će granica biti ondje gdje se susretnu dva mladića koji će na blagdan sv. Marka krenuti u zoru jedan prema drugome. Uskok rano urani i krene prije zore. Kad se već počeo spuštati nizbrdice, na gorjanskoj strani zatekne Kranjca kako se tek počeo uspinjati. Opazivši prijevaru, gorjanski suci odluče  da će zakopati oba mladića kako nitko ne bi mogao saznati gdje su se susreli.  Za takvu odluku saznala je vjerenica od uskoka. Suci s gorjanske strane odvedu sve troje na uskočku stranu s namjerom da mladiće pokopaju što dalje od mjesta gdje  su se sreli i tako bi prisvojili više košanica.  Uskokova vjernica prilikom pokapanja njenog momka skoči iznenada u jamu. Tako su svi troje zajedno pokopani. Suci stave veliki kamen na njihov grob iz kojeg se pojave tri krvave kapi koje se još danas vide.

(Žumberački uskoci)