Od „Olovke“ do „Albatrosa“: Kad pjesnička iskra zabljesne Vedran Bokor stvara nešto osobito

Za prvu pjesmu koju je napisao inspirirala ga je olovka još u 6. razredu osnovne škole, a upravo tom „olovkom“ i dan danas stvara svoja djela. Bilo da se radi o pjesmi, kratkoj ili dužoj priči, znanstvenoj fantastici, putopisu ili pak scenariju za neku kazališnu predstavu Vedranu Bokoru pisanje naprosto predstavlja zadovoljstvo. Njegova su djela objavljivana u zbirkama pjesama Ljubica (Samobor) i Erato (Zagreb), a kratke priče objavljivane su u poznatim zbirkama znanstvene fantastike SFeraKona i IstraKona. No najznačajniji događaj za njega kao pjesnika zbio se prije godinu dana kada mu je kao pobjedniku književnog natječaja Biblioteke Albatros iz Velike Gorice izdana prva zbirka pjesama „Ništa osobito“. Potvrda je to kvalitete njegova dugogodišnjeg rada kojeg je prepoznala struka, te svakako vjetar u leđa za daljnje stvaralaštvo.

Vedrana, koji je inače rodom iz Svete Nedjelje, poznaju brojni Samoborci jer upravo se u tom gradu afirmirao kao glumac amater u kazalištu PAX, ali i kao autor scenarija nekolicine predstava popularnih Pax-ovaca. Sudionik je i samoborskih pjesničkih susreta „Ljubica“ u sklopu kojih su mu tiskane neke od pjesama.

Pitali smo Vedrana sjeća li se one prve pjesme koju je ikad napisao i kad je to bilo.

-Volim pisati otkad sam shvatio da tako mogu lakše izbaciti iz sebe neke emocije i odgovoriti sam sebi na mnoga pitanja koje mi se stvaraju na pameti. Usput se i poigravati sa raznim formama kako sve to uobličiti na papir. Prva pjesma koju sam napisao datira negdje iz osnovne škole, 6. razred, koliko se sjećam. Čak se i sjećam nje u cijelosti. Tada sam kao dječak bio sav u stripovima, pa su mnoge pjesme bile o tim stripovskim junacima. Sve su one bile zapisane u neku bilježnicu koja je nestala u bespućima prošlosti. Ali prva, najprvija, bila je pjesma o olovci – kaže nam uz osmijeh te kreće recitirati „Olovku“:

Olovka je štapić pun grafita
Koji po papiru nemirno luta i skita
Stvara priče i crteže razne
Puniš maštom stranice prazne
Prijatelj je s kojim ti dosadno nije
S njom oblikuješ čuda i čarolije
A ako i pogriješiš - evo trika i vica
Ima ona i sestru - zove se gumica

Od tih dana do danas od Vedranove olovke nastale su mnoge kratke priče, predstave, putopisi, a iako mu svaki žanr nosi svoj izazov i zadovoljstvo najdraže mu je ipak, kaže, pisati pjesmu jer u određenom obliku, u malo riječi pokušava naglasiti što više toga. Voli se i poigravati, pisati putopise u obliku abecede, trilera, pa čak i u stihovima, no što ga inspirira?

-Nemam neka inspirativna područja, iskra stvaranja samo pokatkad zabljesne i onda opsesivno radim da je rasplamsam. Nerijetko sanjam ideje za uratke. Neki put ne znam kad je vrijeme za koju formu, u što ću nešto uobličiti. Npr. iz jedne pjesme nastala mi priča o jednom zmaju Kaju i nakon performansa da djetetu ispričam priču u formi predstave, odlučio sam iz toga napisati igrokaz. Kao da se igram s plastelinom, mogu stvoriti razne oblike onoga što pišem – kaže nam Vedran koji trenutno radi na zbirci stihova za djecu.

„Veseli me kreativni put“

Kaže da u svom stvaralaštvu nema posebnih uzora i voli proučavati razne stilove pisaca. No, utjecaj na njegov rad u mladosti su ipak imali autori Poe, Kishon, Lovecraft, Borges.

- Najviše volim fantastiku, tu su veliki utjecaj imali na mene crtani romani i stari sf časopisi. Ne bježim ni od drugih žanrova, bitno mi je da je napeto i pisano zanimljivim stilom. Među najdražim knjigama su mi biografije(Chaplin, Dick Cavett) i knjige Paula Taborija o povijesti ljudskih gluposti – dodaje Vedran.

Njegova djela pak nastaju kad god mu nešto zanimljivo padne na pamet i kad stigne to uskladiti sa slobodnim vremenom. Jer pisanje je za njega oduvijek bio hobi u koji je zaljubljen, a uz obitelj i posao ne ostane uvijek vremena, i mira, za nahraniti spisateljsku glad.

- Često piskaram ideje po papiru ili na mobitel, kad mi padne nešto na pamet, a da mi ne stigne izvjetriti s vremenom. Mir svakako treba, ali dok krenem pisati, od prve ideje do konačnog djela, to uvijek ispadne nešto sasvim različito od onog što sam zamislio isprva. Ali veseli me taj kreativan put. Ne pišem često koliko bih želio ali uvijek nešto črčkaram, zapisujem, pa kad se skupi dosta toga, onda se natjeram složiti neki" kolač" od svih tih" mrvica" – priča nam naš sugovornik.

„Albatros“ ispunio najveću želju

Slovo po slovo, stih po stih po stih, godina za godinom...od srednjoškolskih dana do danas Vedran je svojim pjesmama ispisao stranice bilježnica jednu za drugom. Nastale su tako male zbirke pjesama samo za njegove oči dok se napokon nije odvažio i presjek tih 30 godina stvaralaštva naslovio „Ništa osobito“ i poslao na književni natječaj Albatros 2022. godine.

-Radio sam zbirke samo za sebe, naslovio svaku bilježnicu određenim naslovom, to je unikatno, zbirke stihova u jednom primjerku, ručno pisano. „Fragmenti duše“, „Čaj od tinte“, „Umjetna nirvana“, „Miss Avantgarde“, „U banani“... Pet bilježnica stihova koje su čamili u mojoj arhivi, ne usuđujući se proviriti na svjetlo dana, dok se nisam odvažio izabrati najzanimljivije stihove i poslati na natječaj– objašnjava nam Vedran.

A zašto baš „Ništa osobito?“

-Imao sam već dugo to frazu u glavi, kad nešto stvoriš tebi će to biti super, posebno, nešto najbolje ikad... dok nekom drugom to bude prilično bez veze. Da se ogradim u početku, odmah sam dao do znanja da čitatelj smanji očekivanja. Mada, osobno smatram, a i struka se slaže, da je sadržaj recipročan naslovu – govori Vedran.

Stručni žiri „Albatrosa“ u sastavu Maja Kušenić Gjerek, Vedran Kukavica, Ratko Cvetnić, Stipo Bilić proglasili su Vedranov rukopis najboljim te je njegova zbirka ugledala svjetlo dana. Ukoričenjem prve vlastite zbirke pjesama ispunjena je želja koja je u Vedranu tinjala tri desetljeća.

Kao još neafirmiranom autoru svih tih godina nije mu uvijek bilo lako izlaziti u javnost sa svojim radovima. Iako ih je bio poprilično velik broj Vedran ih je dugo skromno čuvao. No najveću podršku da ustraje u pisanju dali su mu kaže njegovi prijatelji, supruga Ana-Marija te poznate osobe iz samoborskog kulturnog miljea koje su prve prepoznale Vedranov dar za pisanje.

Na redu zbirka šaljivih pjesama za djecu

-Najveći utjecaj na mene da ustrajem imala je nekolicina mojih prijatelja kojima nije bilo naporno čitati moje uratke, jedva čekajući što ću im sljedeće pokazati i moja žena koja je pružala podršku za moj hobi. Moram spomenuti i osobe iz samoborskog kulturnog miljea među kojima su Anđela Ivčić, Đurđica Runtas, Vlatka Bošnjak, Zvonko Jurčević, pokojni Miroslav Burić koji su smatrali da moju poeziju vrijedi čuti, neumorno me pozivali na pjesnička druženja i bodrili me da izdam svoju zbirku – rekao nam je Vedran.

Izdanjem prve zbirke ispunjena je jedna njegova želja, a novih, kaže nam, ima mnogo. Kako mu je nedavno stigla još jedna potvrda kvalitete njegovog rada i to u stvaralaštvu za djecu, upravo je to smjer u kojem Vedran ovog puta želi krenuti.

-Još pokoja zbirka pjesama čeka u ladici, zbirka priča, zbirka fantastike, drame koje sam pisao za amatersko kazalište, raznolike putopise... Sve to čeka u nekim folderima i nestrpljivo kuckaju da provire na javu. Kako su mi nedavno dvije pjesmice ušle u „Srce djeteta“(izdavač Diligo-liber), zajedničku zbirku poezije za djecu, jedna od njih i pohvaljena za najljepšu pjesmu, to me ohrabrilo da malo proširim svoj opus šaljivih dječjih pjesama. Najveći dio inspiracije mi svakako donosi moj sin Noa, pa tako pokušavam uobličiti sve te priče, pjesme, igrokaz u nešto dopadljivo. Osobito, u svakom slučaju – zaključuje Vedran Bokor.

(Proizvedeno u suradnji sa Zagrebačkom županijom)