[FOTO] 23 godine od nezaboravne senzacije u Dugom Selu: Domaćini u Kupu izbacili Dinamo pod vodstvom Cice Kranjčara!

Prije 23 godine, 8. rujna 1998., u Dugom Selu dogodila se jedna od najvećih sportskih senzacija u hrvatskom sportu, prisjećaju se u NK Dugo Selo.

-NK DUGO SELO izbacilo je Dinamo, tada pod imenom Croatia, u šesnaestini finala Hrvatskog nogometnog kupa. I to na koji način! Ne zaboravimo da je tada NK Dugo Selo bilo član Jedinstvene županijske lige (4. razina natjecanja). Zagrebačka momčad je mislila da će se lagano prošetati kroz Dugo Selo, a na početku je tako i izgledalo- kažu iz kluba.

Na igralištu se okupilo između 1500 i 2000 tisuće gledatelja, a tijek utakmice i njihova sjećanja iz tog rujanskog dana prenosimo u cijelosti.

U prvom poluvremenu Croatia je relativno lako došla do 0:2 golovima Viduke i Šokote. Ali zato je drugo poluvrijeme donijelo sasvim drugačiju sliku. Prvo je Benkoci smanjio na 1 : 2. Zatim je 15 minuta prije kraja Rukavina autogolom stavio zagrebačku momčad na muke, a dugoselski navijači su ushićeno naslutili senzaciju. Kada je u 88. minuti Željko Car doveo Dugo Selo u vodstvo 3:2, mnogobrojna publika je eksplodirala. Ali to nije bio kraj!

Sudac Martinović iz Osijeka je produžavao utakmicu gotovo 7 minuta kada je dosudio nepostojeći jedanaesterac. Loptu u ruke je uzeo Joško Jeličić i krenuo izvesti jedanaesterac. Tada je golman Igor Ištvanić postao dugoselski heroj, obranio je penal!! Dugo Selo je pobijedilo velikog zagrebačkog susjeda!

Trener Jure Mišković i predsjednik kluba Ivan Ursa imali su razlog za ponos kakvom se nikad nisu nadali!

Ta je senzacija odjeknula širom Hrvatske, ali i Europe. Treneru Zlatku Kranjčaru sigurno nije bilo lako da o senzacionalnom porazu svoje momčadi čita članke iz uvaženih europskih sportskih listova.

Dinamo je imao još nekoliko takvih bolnih poraza, ali nijedan nije tako odjeknuo kao ovaj u Dugom Selu.

Kao i uvijek, Cico Kranjčar nije se uzbuđivao. Blagovao je blaženstvom dostojanstvenog gubitnika. Nogomet je to, i takve se stvari događaju.

Banket poslije utakmice, koji će se kasnije protegnuti na cijelu večer, trener NK Croatije otvorio je uznositim govorom. Čestitao je još jednom – jer učinio je to odmah po svršetku dvoboja – domaćinima na zasluženoj pobjedi. Pohvalivši trenera i igrače, od kojih, rekao je, nekolicina imaju kvalitetu i za profesionalni nogomet, zaželio je sportskim suparnicima sve najbolje i u budućnosti.

Za to se vrijeme predsjednik Zlatko Canjuga nemirno meškoljio. Trebalo je još drugome predsjedniku, onome počasnom, dojaviti o debaklu. Imao je onaj dobro poznati, neugodni osjećaj, kao dijete po putu od škole do kuće, čineći korak naprijed a natrag dva, jer roditeljima treba priznati da je ocjena iz rutinskog testa ispala negativna.

“Nije moguće. Ma nije istina. Pa to je nemoguće”, kažu da je dr. Franjo Tuđman ponavljao Canjugi prije nego što mu je spustio slušalicu.

Za stolom, Cico je nazdravljao domaćinima gardom dostojanstvenog gubitnika. Kaj možemo, takav je nogomet. Za to vrijeme pored njega, pokisli je Canjuga u tišini crvenio. Osmijeh mu je bio kiseo poput zagorskog gemišta. Je, takve stvari se događaju. Samo, zašto baš njemu?

Otprilike je tako izgledao epilog utakmice šesnaestine finala Hrvatskoga nogometnog kupa odigrane na današnji dan 1998. u Dugom Selu, između istoimenoga domaćeg četvrtoligaša i NK Croatije, kako se u ono vrijeme za domaće prilike neprikosnoveni maksimirski klub zvao.

Momčadi:

NK JEDINSTVO

(NK DUGO SELO)

Ivo Ištvanić G 

Šarić

Benkoci 

Štefanac 

Radić 

Franjić 

Šušnja 

Čerba 

Vujić 

Opačak 

Željko Car 

Trener:  Jure Mišković

NK CROATIA

(GNK DINAMO)

Tomislav Butina G  

Danijel Šarić 

Mario Cvitanović 

Srđan Mladinić 

Tomislav Rukavina 

Mario Tokić 

Igor Bišćan 

Tomislav Šokota

Mark Viduka 

Joško Jeličić

Mihael Mikić 

Vladimir Vasilj G 

Josip Šimić

Trener:

Zlatko Kranjčar

Foto: NK Dugo Selo