ŽRK Gorica na Svjetskom prvenstvu: Eva Grgić 'pazi' na hrvatske rukometaše!

Velika Gorica se stvarno u posljednje vrijeme prometnula u pravi sportski grad. Imamo prvoligaše u nogometu, košarci i rukometu, imamo brojne druge sjajne sportašice i sportaše, no, stvarno nas je ipak iznenadilo kad smo otkrili kako i na Svjetskom rukometnom prvenstvu u Njemačkoj imamo i goričku 'predstavnicu'.

IZ KÖLNA: DAMIR ŽBULJ

Eva Grgić rukometašica je Ženskog rukometnog kluba Gorica, a na smotri najboljih svjetskih rukometnih nacija obavlja izuzetno važnu i odgovornu funkciju 'team guidea', odnosno voditeljice hrvatske rukometne reprezentacije. Angažirao ju je Njemački rukometni savez, nakon dobro obavljenog posla za vrijeme Europskog prvenstva u Hrvatskoj, gdje je isti posao obavljala za njihovu nacionalnu izabranu vrstu.

Evu smo 'uhvatili' u Kölnu i zamolilo je da nam odvoji malo vremena i iz prve ruke ispriča kako je biti uz naše rukometaše na jednoj takvoj spektakularnoj manifestaciji.

Autobus s igračima stigao je ispred dvorane, a mi smo popričali u press centru veličanstvene Lanxess Arene, hrama svjetskog rukometa, dvorane koja prima gotovo 20 tisuća navijača i gdje se već godinama igra završni Final 4 turnir rukometne Lige prvaka.

Na Svjetskom prvenstvu ovdje su se igrale utakmice glavne runde, a Hrvatska je nakon briljantnog nastupa u Münchenu ipak zaustavljana na putu prema polufinalu, što zbog slabe partije protiv Brazila, što zbog danskih sudaca, koji su usmjerili dvoboj s Njemačkom na stranu domaćina...

Hrvatskoj preostaje još okršaj s vječitim rivalima Francuzima, u borbi za osiguranje mjesta u kvalifikacijama za Olimpijske igre, što je i prije odlaska iz Zagreba postavljen kao primaran cilj na ovom natjecanju.

"Rođena sam Đakovčanka i već pet godina sam u Zagrebu, gdje završavam studij novinarstva. U sportskom novinarstvu sam već četiri godine, bavim se rukometom i od ove sezone sam u Velikoj Gorici."

"Trenirala sam ranije razne sportove, ali sam se uvijek na kraju vraćala rukometu, koji je ljubav od djetinjstva. Đakovo je ipak poznato rukometno središte...

"Prosječna sam cura, imam 23 godine i nemam ništa spektakularno istaknuti osim tog sportskog 'mazohizma' koji me prati, što genetski, što okruženjem u kojem se nalazim," predstavila nam se ukratko.

Pojasnila je kako je došlo do angažmana na jednom ovakvom spektakularnom natjecanju.

"Nekoliko mjeseci prije Europskog prvenstva u Hrvatskoj poslala sam iz neke 'poluzezancije' svoj životopis i motivacijsko pismo Hrvatskom rukometnom savezu da bih voljela pomoći u organizaciji Eura. Zbog mojeg poznavanja njemačkog jezika odabrali su da bih mogla biti dobar vodič njihovom Savezu i reprezentaciji u Hrvatskoj. Tako je počela moja suradnja s Nijemcima. Upoznala sam vrh njemačkog Saveza, igrače, bili su zadovoljni mojim odrađenim poslom i pozvali su me tako da budem Team Guide hrvatskoj reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu ovdje u Njemačkoj i Danskoj."

"Objeručke sam prihvatila taj poziv, stigla sam u München i sada ovdje u Kölnu, gdje ću ispratiti naše rukometaše i pomoći im da dođu do što boljeg rezultata. Upravo te stvari iz pozadinskih kulisa omogućuju njima potpunu koncentraciju na utakmice."

Naši rukometaši možda ove godine nisu uspjeli razveseliti naciju kao prošle godine srebrni Vatreni nogometaši u Rusiji, međutim, rukomet je također perjanica hrvatskog sporta, bili smo i svjetski prvaci, dvostruki smo olimpijski pobjednici, osvajali smo brojne medalje na važnim natjecanjima i prije ili kasnije Hrvatska će se ponovno popeti na pobjedničko postolje.

"Pobjede i porazi su sastavni dio sporta, ali i života. Mi koji smo u tome to jako dobrom znamo, a u sportu je to dodatno naglašeno jer te igrače prati cijela nacija gleda ih cijeli svijet. Uvijek je taj neki uteg nad Hrvatskom. Mi smo mala zemlja, ali imamo te svoje sjajne sportske uspjehe. Rukomet je možda, iza nogometa, drugi sport po popularnosti u Lijepoj našoj i zato je taj uteg velik, kao i sve naše prijašnje medalje stvaraju dodatnu težinu i stavljaju povećalo na naše dečke."

"Mislim da ova generacija, nakon one legendarne Balića, Metličića i Džombe može napraviti velike stvari. Oni su i željni i voljni ostvariti nešto veliko. Možda se to nije dogodilo na ovom prvenstvu, ali sam uvjerena da će se to dogoditi na idućem velikom natjecanju," naglasila je

WO SIND MEINE KINDER

Istaknula nam je samo neke od svojih zadataka za vrijeme boravka u Njemačkoj.

"Pošto smo tu u Njemačkoj volim često u šali pitati 'wo sind meine kinder', odnosno volim ih nazivati svojom 'dječicom'. Iako sam jedna od mlađih. Brinem se za sve što im treba. Od najbanalnijih stvari, poput nekih posebnih želja na obrocima u hotelu, iako naši rukometaši i nisu nešto zahtjevni. Može se dogoditi kako im treba prijevoz do nekog odredišta i na meni je da im to organiziram. Bavimo se cijelom organizacijom, potvrđujem s IHF-om plan naše reprezentacije za svaki dan. Ako je potrebno napraviti sastanak, brinem sa da sve bude u adekvatnoj dvorani, brinem se da svi imaju akreditacije, moram se pobrinuti da znaju u kojoj opremi trebaju igrati, što kasnije odrade naš sjajni tehniko Zdravko Mirilović i fizio Damir Kajba, koji se također jako brinu za naše igrače..."

"Naprimjer, bilo je napisa o nekim lošim organizacijskim uvjetima ovdje u Kölnu, a ono što me je obradovalo da sam u jednom razgovoru sa Željkom Musom, dok sam bila pod stresom zbog rješavanja tih problema, dobila potvrdu kako on nije primijetio da je bilo ikakvih problema, što znači kako sam ja svoj dio posla odradila kako treba. Što znači da su se oni mogli u potpunosti fokusirati na utakmicu," naglasila je.

"Brinem znaju u dvorani gdje trebaju ući i izaći, brinem se da dovedem određene igrače na konferenciju za medije, ako je potrebno prevođenje da i to uskočim i odradim. Brinem da svlačionici imaju dovoljno vode, voća i ostale potrebne hrane. Doslovno sam od 'vodonoše' pa do organizatora Svjetskog prvenstva."

Usred našeg razgovora zazvonio je mobitel i hitno je trebalo 'srediti' jedan problem. Jakov Vranković ostao je bez jakne i Eva se pobrinula da naš reprezentativac niti ne osjeti da je bilo nekakvih problema s njegovom opremom.

"To su sve nekakve stvari, koje moraju biti obavljene, a ja sam ona poveznica između Njemačkog rukometnog saveza i naše reprezentacije, a gubljenje stvari je redovna pojava."

Izdvojila je i još jednu situaciju koja joj je posebno ostala u sjećanju...

"Najbizarnija stvar dogodila se prije utakmice s Islandom. Dolazimo 'nabrijani' pred dvoranu, otvaranje je prvenstva, a vidim da mi je Zlaja Horvat vani. Nisu ga pustili unutra jer nije imao akreditaciju. Toliko je bio koncentriran na utakmicu da se neka stvar smetne s uma. Na kraju je ispalo da je Zlaja toliko uredan da je akreditaciju složio u torbu zajedno sa svojom opremom. No, u tom 'kriznom' trenutku ja moram objasniti organizatorima da on nije netko tko će svoju akreditaciju dati nekome drugome da uđe u dvoranu..."

DULE JE PRAVI LIDER

Eva je imala priliku i pobliže upoznati naše rukometne majstore...

"Uvijek ima stvari iza kulisa, u kojima saznaš nadimke igrača, njihove navike i tko se s kim najviše druži. Ipak, moram naglasiti kako su ovi dečki strašna klapa. Nevjerojatno je koliku imaju koheziju, koliko se druže, s njima biti u hotelu, autobusu, u šetnji, na ručku, na treningu. Imaju neke svoje interne šale..."

"U svemu tome se vidi njihova velika želja i tu se vidi kako nisu oni ovdje došli samo nešto odraditi. Povezani su međusobno i povezani su s navijačima. Posebno se to vidi kod Domagoja Duvnjaka. Ne volim isticati, ali svakako je on nevjerojatan vođa i izvan terena i na terenu. On je stvarno individua, koja je potrebna ovom kolektivu. On ih sve povezuje, svima im daje savjete i fenomenalan je dečko i privatno i još veći igrač. To stvarno svi vide, nikad ne odustaje i stvarno dok ga netko ne sruši ili dok mu nešto ne otkaže nitko ga ne može odvući s terena."

HVALA OBITELJI ČUREK

Pojasnila nam je i kako je 'pronašla' naš grad i Ženski rukometni klub Goricu, a za sve je 'kriva' docimerica iz studentskog doma na Savi...

"Zadnja moja službena utakmica bila je prije četiri godine, na prvoj godini fakulteta. Uvijek je postojala želja da se vratim rukometu, ali sam mislila da sam 'prestara' da se vratim u neki klub. Sasvim slučajno sam upoznala svoju docimericu Hana Črnjević u studentskom domu na Savi. Pričale smo o prošlom Europskom prvenstvu, otkrila sam da ona igra u rukomet u Velikoj Gorici. Baš im je trebao lijevi vanjski i tako sam na početku sezonu došla na jedan trening. Svi su me srdačno dočekali, trenerica, trener, bili su krasni prema meni i tako sam ostala. Zasad mi je dobro ovdje i ne mislim da ću se micati iz Gorice. Moje namjere u igračkom smislu nisu više nastupati u nekim višim ligama, nego čisto druženje i ljubav prama sportu, rukometu."

Pokušat će pomoći Gorici što je moguće više...

"Moje profesionalne ambicije vezane uz sport su u novinarstvu, PR-a i mislim da tu idem dobrim putem i barem se nadam da se od toga neću maknuti. Željela bih raditi nešto što je vezano uz rukomet. Nadam se da ću nastaviti karijeru u sportu. Samo ne daj Bože u politici."

LUKRECIJA JE NEVJEROJATNA CURA

"Nova smo ekipa iz raznih klubova i ova sezona nam služi za uigravanje i upoznavanje. Kako koja cura igra, koliko može dati sebe za taj klub. Iduće sezone moglo bi biti nešto više! Imamo potencijala, imamo dobre igračice. Problem je uvije financija, ali ćemo se potruditi napraviti nešto na tom pitanju. Dražen, Patar i cijela obitelj Čurek se stvarno daje cijela u tak klub. Lukrecija nam je i trenerica i fizio i suigračica i prijateljica i podrška u svakom smislu. Nevjerojatna je cura i njezina cijela obitelj je nevjerojatna...

"Stvarno su fenomenalni, pomažu nam oko putovanja, večera, druženja i moram im ovim putem zahvaliti na svemu. Divni su prem svima i svi ih mi volimo. Nadam se kako ćemo nešto od Gorice napraviti. Moj doprinos je i igrački, ali i pokušat ću nakon što diplomiram ovo ljeto pomoći kako bismo uspjeli doći i do nekih sponzora."

Trenutno je maksimalan fokus vezan za hrvatsku reprezentaciju, kojoj svi zajedno želimo što više uspjeha u bližoj i daljnjoj budućnosti!

"Curama su pripreme za nastavak sezone već počele, priključit ću im se kad se vratim u Hrvatsku. Moja koncentracija je trenutno na hrvatsku reprezentaciju i nadu da možemo na kraju ipak doći do jednog dobrog rezultata. Stvarno, dok nisam postala dio ovog organizacijskog tima nisam znala kroz što ti dečki prolaze, koliko je tu truda i rada uloženo. Bilo kakva pogreška može utjecati na izvedbu na terenu i zato je potrebno da postoji netko tko će se pobrinuti da igrači niti ne saznaju za te stvari, da se nešto loše dogodilo. Tu je moja uloga najsitaknutija moja je briga da oni imaju 100-postotnu koncentraciju na utakmice i svoju igru..."

"Moram istaknuti i našeg izbornika Lina Červara i Igora Vorija i Davora Dominikovića i Marija Kelentrića i Zdravka i Kajbu i kondicijskog trenera i oba doktora. Nema nikog tko je ovdje da nije dao cijelog sebe u uspjeh reprezentacije. Gotovo da i ne komuniciramo s vanjskim svijetom, kad smo u hotelu koncentrirani smo na ono što nas čeka na natjecanju," poručila nam je Eva za kraj ovog izuzetno zanimljivog razgovora.