Odlikovanje "Nikola Šubić Zrinski" za sudjelovanje u akciji "Maslenica"

Rođen u Banovićima kraj Tuzle, još kao mladić, ostavši bez roditelja, Salih Huremović doselio se u Hrvatsku. Tu je pronašao svoj dom i nakon školovanja, 1979. godine, počeo raditi u policiji. Zanimanje koje je odabrao poslovno ga je dovelo i u Veliku Goricu gdje je 1985. godine pronašao svoj trajni dom. S početkom Domovinskog rata, kao i mnogi branitelji, ostavio je obitelj i pridružio se dragovoljno Specijalnoj jedinici Alfe u Zagrebu, čiji je i sam jedan od osnivača.

-Tada su se okupili stari specijalci pa smo formirali jedinicu na prijedlog generala Markača i mog osobnog zapovjednika Vladimira Sabera, kojem zahvaljujem i ovom prilikom; on nas je vodio u Domovinskom ratu- prisjeća se gospodin Salih Huremović. Priče s njegovog ratnog puta, sve što su doživjeli, uvjeti u kojima su se borili, neće stati u ovaj članak. Jedinica u kojoj je bio aktivan tijekom Domovinskog rata bila je poznata i kao "čuvari Velebita".

-Kao specijalna jedinica, bili smo na više terena tijekom rata, a najviše vremena smo proveli čuvajući Velebit, zato su nas i zvali čuvarima Velebita. Tamo sam proveo tri godine u smjenama, dva puta sam tamo išao. No, bilo je tu i drugih akcija... -rekao nam je gospodin Huremović. Prisjeća se i kako su "Alfe", između ostalog, u zajedničkoj akciji osvojile vojarnu u Velikoj Buni. U Buni je tada bio centar za elektronsko praćenje i radiokomunikaciju, ali i skladište za više od 8000 komada cijevi različitih kalibara.

- Bila je to jedna od strateških točaka u ratu jer je tamo bilo naoružanja i komunikacije. Pružali su žestok otpor, ali smo uspjeli u 12 sati osvojiti i preuzeti vojarnu u Velikoj Buni. Uslijedile su akcije za akcijom i došla je na red Maslenica- prisjeća se Huremović "Maslenice" za koju kaže da je na njega imala najsnažniji dojam iz više razloga.

-Za mene je ta akcija ostala upečatljiva, jer mi je, nažalost, kolega Ivica Drmić izdahnuo na rukama, bio je sa mnom od osnutka specijalne jedinice. Akcija je bila zahtjevna, putovali smo 70 sati od Paklenice, Starigrada preko Velebita, da bismo u Svetom Roku trebali izvršiti svoj zadatak i zaustaviti prodiranje prema Maslenici. Zbog toga sam ponosan na tu akciju, jer ovo odlikovanje stiže upravo zbog sudjelovanja u njoj- ističe Huremović kojem je ovo sedmo odličje. Za razliku od njegova prijatelja Drmića koji je poginuo baš na svoj rođendan, Huremović je sva ratišta prošao bez ranjavanja.

-Hvala Bogu, nisam bio ranjen, iako sam svašta prošao. Izuzetno mi je velika čast dobiti ovo odlikovanje za hrabrost za akciju Maslenica jer po meni je, ne podcjenjujući druge akcije, to bila jedna od najjačih akcija u Domovinskom ratu. Bila mi je čast braniti moju domovinu. Hrvatska je moja domovina i iako pripadam bošnjačkoj populaciji te volim i poštujem Bosnu i Hercegovinu, ovo je nešto drugo. Tu živim, tu su mi rođena djeca, osjećam se Goričanom i tu namjeravam ostati cijeli život. Nije mi žao što sam se borio za neovisnu državu Hrvatsku- rekao nam je Huremović.

Po završetku rata, radio je u policiji u Velikoj Gorici sve dok 1999. godine nije redovno kao zaposlenik umirovljen.

-Mogao sam još raditi i pridonijeti svojim znanjem i iskustvom, ali prelomilo je da odem u mirovinu. Nisam išao u braniteljsku, nego redovno. Danas živim u Ribnici sa ženom i djecom. Imam svoje hobije, bavim se povremeno ličilačkim i soboslikarskim radovima, aktivan sam u bošnjačkim asocijacijama. Član sam Udruge branitelja bošnjaka RH, Udruge specijalne jedinice, malo sam se i politici posvetio, predsjednik sam stranke Demokratske akcije Hrvatske ogranak Velika Gorica. Na svim sam se poljima pomalo aktivirao da bih izbjegao taj PTSP. To rješavam radom i aktivnostima kako bih pridonio svome zdravlju i životu- dodaje Huremović.

Povodom dana poginulih Bošnjaka u Domovinskom ratu nedavno održanima u Zagrebu, najavljena mu je dodjela odlikovanja reda Nikola Šubić Zrinski našem upravo za sudjelovanje u akciji Maslenica.
 
Kaže, u Domovinskom ratu bilo je 25 000 branitelja Bošnjaka, a poginulo ih je 1180. I u njegovoj specijalnoj jedinici, i u drugim brigadama, kaže, bilo je puno branitelja iz Velike Gorice, no, malo se toga o njima zna. No, možda ipak barem mrvicu više javnosti postane poznato ovim tekstom.

Članak je objavljen u 130. broju VGdanas novina.