Mirjana Margetić: Glazba je melem za dušu

Dvije nagrade Grada Vrbovca za životno djelo uručene su na jučerašnjoj svečanoj akademiji održanoj u Pučkom otvorenom učilištu. Jedna od njih završila je u rukama Mirjane Margetić, profesorice Glazbene škole koja je za svijet glazbe pripremila brojne generacije vrbovečkih nadarenih učenika.

Jednostavna, otvorena i srdačna kakva je, profesorica Margetić unatoč brojnim čestitarima koji su joj željeli jučer stisnuti ruku rado je izdvojila nekoliko minuta da s nama podijeli svoje dojmove.

-Nagrada je iznenađujuća, obično mi prosvjetari prođemo neprimijećeno, ali s obzirom na godine koje prolaze, i to d vi kao profesor rastete s djecom, učite ih nekim vrijednostima, ja sam najsretnija ako su oni zaista dobri ljudi. Svega drugog će biti, novac je prolazan, dođe i ode, ali ono što usadite u djecu to je jako bitno. Drago mi je da su me se sjetili-prokomentirala je nagradu za životno djelo Mirjana Margetić.

Koliko je generacija ispratila, kaže, više i ne broji, nekadašnji učenici Glazbene škole danas su 40-godišnjaci koji imaju svoju djecu i koji je rado pozdrave na vrbovečkim ulicama. Kako je podučavati djecu glazbi nekad i sad, usporedila je na sljedeći način:

-Malo je lakše bilo prije, nisu djeca toliko bila rasplinuta na kojekakvim aktivnostima. Danas uz glazbenu školu idu i na strane jezike, mažoretkinje, informatiku, sportske aktivnosti, moraš biti ovakav i onakav, a prije je bila uglavnom glazbena škola kojoj se tako posvećivalo više vremena-kaže profesorica Margetić.

Godine rada s djecom su prolazile, iskustvo je raslo, i sve je postajalo lakše, pa tako i podučavanje djece.

-Bez lažne skromnosti moram reći da što sam starija to lakše prenosim znanje. Znam kako doći do cilja, kako ga postići i što tražiti od djeteta koje ima sve mogućnosti da nešto napravi-ističe naša sugovornica.

Uz brojne uspjehe koje su njeni učenici postigli na raznim natjecanjima posebno je ponosna na sudjelovanje dvoje mladih harmonikaša na Svjetskoj olimpijadi.

- Mislim da je vrh vrhova certifikat ove dvoje djece harmonikaša, na svjetskoj olimpijadi u Sloveniji, i da Glazbena škola veći uspjeh ne može postići.
Na mladima je da nastave, jer mene još malo pa nema, i jedino što mi je životni san je da glazbena škola bude samostalna u skoroj budućnosti, znam da to ne može biti odmah, ali za buduće generacije djece treba planirati 10-20 godina unaprijed-istaknula je Margetić.

Glazbena škola u Vrbovcu nekad je djelovala kao područno odjeljenje "Lisinski-Bjelovar", pa je onda došlo pod POU Vrbovec, sad je pri II. Osnovnoj školi.

-Ne kažem da je to loše, ima to dobrih i loših strana, i meni je svaki ravnatelj bio super,ja znam svoj posao, ravnateljica zna što od mene može tražiti, ali za buduće generacije treba razmišljati kako će ta djeca odrasti i što od njih dobiti-kaže profesorica Margetić ističući kako ju je rad s djecom svih ovih godina ispunio radošću.

-Srce mi je puno, kad vam dijete koje je kod vas išlo u Glazbenu školu dođe kao 40-godišnjak, pa me pita kako sam i veli kak' mu je bilo lijepo u glazbenoj nema veće nagrade od toga. kao učitelj vi morate biti psiholog, psihijatar, roditelj, liječnik, svašta nešto u tom pozivu, nema tu radnog vremena, uvijek je ta nutarnja ljubav tu i zato sam iako izvana stara iznutra sam mlada i "bedasta" do bola-rekla nam je kroz smijeh gospođa Margetić, pa nije bilo teško zaključiti u simpatičnom razgovoru zašto je učenici vole. No, uz smijeh i veselje, na prvom je mjestu rad i disciplina inače Glazbena škola ne bi imala brojne uspjehe.

-Zahvalila bih se svima na ovoj nagradi, svima koji su prepoznali djelovanje Glazbene škole, škole koja je dala puno glazbenika, neki su skladatelji, dala je svu mladost što pjeva i svira u limenoj glazbi i konačno djeca time nisu na cesti, nego se bave glazbom, a glazba je uistinu melem za dušu -zaključila je naš razgovor dobitnica nagrade Grada Vrbovca za životno djelo.