Samobor: Otvorenje izložbe 'Mačka u hrvatskoj likovnoj umjetnosti'

Otvorenje izložbe ‘Mačka - u hrvatskoj likovnoj umjetnosti’ bit će u petak 18. listopada 2019. u 19 sati u Galeriji Prica i Maloj dvorani Galerije Prica.

Autorice izložbe su Dajana Vlaisavljević i Snježana Pavičić, dok je kustosica Nikolina Šimunović, voditeljica Galerije Prica.

Izložba ostaje otvorena do 24. studenog 2019.

Izložbom Mačka u hrvatskoj likovnoj umjetnosti nastavlja se istraživanje animalističkih motiva i tema u sklopu započetog ciklusa Animalizam u hrvatskoj likovnoj umjetnosti koja je pokrenuta 2013. godine opsežnom izložbom na temu „najboljeg čovjekovog prijatelja“ Pas u hrvatskoj likovnoj umjetnosti.

Ovom izložbom istražiti će se pojavnost motiva mačke u različitim stilskim razdobljima i brojnim umjetničkim pristupima. Također će se ukazati na raznolika ikonografska tumačenja motiva mačke. Na izložbi će biti predstavljena likovna ostvarenja brojnih relevantnih hrvatskih umjetnika nastala u razdoblju od gotovo dva stoljeća.

Dajana Vlaisavljević

Mačka u hrvatskoj umjetnosti od 19. stoljeća do danas

Svako bavljenje likovnim prikazima mačaka neminovno uključuje barem spomen na poznato egipatsko štovanje te posebne životinje jer od tada pa do naših dana mačkom se umjetnost nije tako intenzivno bavila u smislu samostalnoga motiva. Posebno nije u njoj vidjela puno dobra, a o korisnosti njena postojanja da i ne govorimo. Dakle, odnos umjetnosti prema mačkama, ne samo likovnih, proizlazi iz, da se izrazimo sociološkom terminologijom, iz odnosa korisnosti mačke u ljudskom društvu. Jer čovjekove prve animalističke scene iz spilja vezane su za lov, ljudsku aktivnost koja donosi hranu, posljedično preživljavanje. Taj odnos prema životinjama u umjetnosti nastavit će se i onda kada pojedine vrste životinja čovjek počinje smatrati svojim ljubimcima jer mu one čine ugodu u vremenskoj kategoriji koju prepoznajemo kao slobodno vrijeme. Naravno i tu treba biti na oprezu sa čovjekom jer pas kao najčešći čovjekov životinjski ljubimac ipak mu prvenstveno služi (čuva stado, ide sa čovjekom u lov, čuva mu kuću), a i onda kada ništa ne radi, služi mu kao prijatelj u osamljenosti, odnosno nedostatku prijatelja u ljudskom obliku („pas je čovjeku najbolji prijatelj“, uz knjigu, naravno!). Zbog svih tih psećih zadaća i uloga, pas je čest motiv u likovnim umjetnostima gotovo u svim razdobljima. Osim toga, pas je uz konja i najčešće portretirana životinja. Mačja korisnost svodi se, međutim, samo na lov miševa i glodavaca te kasnije na pravljenje neobaveznog društva čovjeku .

Kada je riječ o mačkama u likovnim umjetnostima evidentan je društveni polaritet, dualizam odnosa čovjeka prema mački koji je često ekstreman – obožavanje, uživanje u ljupkosti nasuprot omraženosti i sotoniziranju te životinje. Taj neobičan odnos čovjeka, a tako i umjetnika, potječe od same neobične naravi te životinje: ljupka životinjica koja se predući umiljava odjednom se pretvara u malog predatora oštrih koljačkih očnjaka i kandži, da bi se zatim ponovno transformirala u umilno i simpatično biće na čije nepodopštine gledamo blagonaklono. Mačja osobina da dobro vidi u mraku i da joj se pri tome svijetle oči pridonosila je, kroz povijest, sagledavanju mačke kao dijabolične životinje. Sve to je imalo odraza, da se malo starinski, Lukačevski izrazimo, na prikaze mačke u različitim umjetničkim razdobljima. Jednako tako ta mačja dvojnost prisutna je i na simboličkoj ravni.

Jedno je sigurno, od vremena egipatskog obožavanja mačke, današnje doba je najsklonije mačkama u društvu pa tako i u likovnim umjetnostima. Ne zadirući u druga područja bavljenja odnosom čovjeka i mačke pokušat ćemo ukazati na ikonografski fenomen mačke u našoj likovnosti od začetaka modernog izraza u nas do danas.

Snježana Pavičić

Pluralizam ideja i oblika

Istraživanje i pronalaženje likovnih radova za ovu izložbu bilo je poticajno zbog više razloga. Prije svega, utvrđeno je postojanje velikog broja djela umjetnika svih generacija, od tradicionalista i modernista do suvremenih autora, pa je u tom širokom pregledu bilo moguće utvrditi pluralizam ideja i pristupa različitih ikonografskih i simboličkih obilježja. Izložbom je također potaknuto stvaranje novih djela, poput onih renomiranih slikara Đure Sedera i Zlatka Kesera, a osim toga ukazano je na postojanje nekih već postojećih, ali manje poznatih radova iznimnih umjetnika Vlade Kristla i Luje Bezeredija. O novim i nepoznatim radovima, a zbog razgranate strukture izložbe i velikog broja djela, dalje će se samo digresijski, u vrlo sažetom izboru autora, istaknuti još nekoliko tematskih cjelina. To su redom: crteži i varijacije na temu mačke u djelima Antuna Motike, Antuna Maslea, Ive Šebalja, Slavka Šohaja, Slavka Striegla, Ive Lovrenčića i Ivana Kožarića, zatim slijede primjeri skulptorskih izvedbi Branka Ružića, Ivana Lesiaka, Marije Ujević Galetović, Vere Dajht Kralj i Izvora Oreba. Izdvojeno je i nekoliko umjetnika mlađe generacije, među kojima su Denis Krašković, Ivica Malčić, Igor Kuduz, Stipan Tadić i Pavle Pavlović, koji na različite načine korespondiraju s aktualnim estetikama i virtualnim svjetovima. Iz bogate plakatno-ilustracijske produkcije, koja zahtijeva posebnu izložbu, akcentuirani su Boris Bućan i Svjetlan Junaković, u podlozi čijih radova je uvijek naglašen umjetnički koncept.

Šire gledajući, istraživanje je usmjereno kulturnoj animalistici, humanističkoj disciplini koja povezuje suvremene teorijske, filozofske i etičke doprinose iz različitih područja nastojeći pridonijeti boljem razumijevanju odnosa neljudske životinjske i ljudske kulture - tih osnovnih pitanja koja se na specifičan način očituju i u djelima likovnih umjetnosti.